Jezik i razmišljanje
Dodato 08. 03. 2012. u 00:08

Voće i povrće su idealna hrana za ljudsku vrstu. Postoji razlog zbog kojeg svaka vrsta ima svoju hranu, a to je da bi se nesmetano vrteo krug u prirodi. Anatomija i fiziologija svake vrste određuje hranu te vrste. Tako na primer imamo:

              -  lešojede, tj. lešinare koji jedu zastarela mrtva tela;

              -  mesojede, kao što su lavovi i vukovi, koji jedu sveža ubijena tela;

              -  travojede, kao što su konji i krave, koji jedu travu, a isklijale žitarice su trava;  

              -  algojede, kao što je na pr. morksa konjača, koji jedu morske alge;

              -  zrnojede, kao što su kokoš, patke , guske, koji jedu žitarice;

              -  ribojede, to su velike ribe i morksi sisari koji jedu manje ribe;

              -  ljude i ljudske rođake primate kao što su šimpanze, gorile i banobo, koji su predoodređeni da jedu voće i povrće.

Praktična ishrana prema našoj anatomiji sastoji se od voća – lako ga uberemo i grizemo prednjim zubima, zelenog lišća – lako ga uberemo i žvaćemo zadnjim zubima. A zašto u poslednjih nekoliko decenija sve više ljudi mora da vadi umnjake, objašnjavam u mojoj knjizi na kojoj predano radim poslednjih 2 meseca, koja je jedan od najlepših projekata na kom sam do sada radila i za koju verujem da će biti vredna literatura, ali otom potom. Takođe naša fiziologija, kao i očigledni dokazi, ukazuje da nam je teško preživeti ako unosimo nešto osim voća i povrća.

Ali da se vratim na izjavu da voće i povrće nije hrana. Voće i povrće su najbogatiji i najzdraviji izvori vitamina i minerala, pa je suludo reći da nisu hrana. Ali ono na čega želim da skrenem pažnju je kako odabir reči i formiranje rečenica utiču na način razmišljanja i prespektivu, tj. ugao sagledavanja realnosti. Čim nešto obeležimo, nazovemo posebnim imenom, to ukazuje da je to nešto neuobičajno, nesvakidašnje, nenormalno. Kada me pitaju da li sam veganka, volim da odgovorim „Jedem voće i povće.“ Ne volim da se obeležavam, jer smatram da je moja ishrana prirodna ljudskoj vrsti, te da stoga nema potrebe da se posebno naziva. Samo zato što nažalost većina ljudi danas je na ishrani mesom životinja i rafinisanim biljkama, ne znači da je nekako ta ishrana postala prirodna ljudskoj vrsti.  Ovo samo znači da većina ljudi radi nešto što je neprirodno. Treba da se postavi pitanje „Ti si mesojed?“ Ili, ako se neko hrani brašnom, testeninom i slatkišima, treba da se postavi pitanje „da li si ti smećojed?“ Ako neko smatra da se ova pitanja uvredljiva, neka ponudi prava pitanja koja bi odgovarala realnosti, a opet ne bi bila uvredljiva.

Ovo bi promenilo ugao gledanja na ishranu. Kada u nekom hotelu, restoranu ili na putovanju pitaju goste da li imaju neke određene zahteve za ishranu, pitanje bi trebalo da bude „Da niste možda mesojed? Kako naša polisa ne dozvoljava diskriminaciju ljudi koji se hrane leševima, u našoj ponudi mamo i obučene lovce koji mogu da vam ustele neku srnu ili prepelicu, i obučenog kasapina koji može časkom da vam zakolje prase.“

Dalje, znajući šta su zapravo meso, mleko i jaja životinja, kada neke osobe kažu da im se jede meso, mleko ili jaja, to je isto kao da su rekli im jede mast, kancerogene belančevine, krv, antibiotici, hormoni, gnoj i virusi.

Dakle, odabir reč i formiranje rečenica određuju naše razmišljanje i sagledavanje realnosti. Samo malo treba da počnemo da postavljamo pitanja u drugom smeru i imamo upotpunosti novu sliku. 

pogledano: 630komentara: 6preporučujem: 2


Podeli sa prijateljima:

 
Komentari
ivan nemet
09:00 08.03.2012.
Postovana Marina,
pogledao sam tvoj snimak i procitao tekst koji je napisan oko teme ,ja bih to nazvao ,,reci ili ne reci,,.....Mozda je tvoja tema zasnovana na sugestiji ili autosugestiji ali ja se ne bih plasio reci da sam u fazi pokusaja ili prelaska na vegansku ishranu.Ja sam prijatno iznenadjen od kad sam presao ili izbacio gomilu lose hrane ili nikakve na neku meni odgovarajucu hranu tj.ishranu.Ja mislim da znam u cemu je problem nase ljudske vrste u svemu sto je novo i jos ne prihvaceno u potpunosti.Mi nemamo osnovni oblik kulture i prihvatanja prava na svoj izbor i na izrazavanje sta jedemo,koliko jedemo, sta nam prija ili sta nam ne prija.Tolerancija za novo ili drugacije od ostalih je problem u nasim glavama tj.u nekom delu mozga i ako je nesto kontra vecini onda je to lose ili ne prihvatljivo za neku veliku vecinu.Ta opterecena velika vecina je ipak zaostala tj.primitivna toliko da ne moze da prihvati da se oslobodi svog konfornog razmisljanja i prihvatanja novog i zdravijeg nacina razmisljanja.Tesko je na nasim podrucjima odreci se nasih losih navika i istorijskih hrabrih i drcnih junaka u svemu ,samo ne reci da sam prihvatio nesto novo ,zdravo ili zdravije od onoga sto smo vekovima jeli i mislili da smo najpametniji na planeti jer se drzimo samo nasih ocinskih i majcinskih navika od kojih se nismo oslobodili ni dan danas,sto bi se reklo nismo otisli ni pedalj od majcine sise.Pa ovo je mozda zestoko ali je bar iskreno i receno onako kako nas prihvataju oni koji sisaju jos uvek neko mleko koje bi istinski bilo zdravije nego ove silne batake i butke i butkice koje su pune stetnih po zdravlje kobnih materija ali mi kao hrabar narod ne zelimo da menjamo i ne zelimo da uopste damo mogucnost da se neko menja ili da nesto menja u svom nacinu zivota,sto bi se reklo jos smo zaglupljeni i ne damo ni drugima da budu bolji,lepsi od nas nego smo mi mali egoisti oni koji diktiramo tempo ostalima koji treba da jedu,piju ono sto ja mislim da je za njih dobro.
A ovi ostali veliki i mocni,mocnici biznisa i oni koji nam diktiraju tempo zivota najmanje nam daju mogucnost izbora da sami odaberemo nacin i metod naseg zivljenja i hranjenja sa zdravom ili nekom za njih ne profitabilnom hranom.
Sto se mene licno tice,ja sam prijatno iznenadjen cinjenicom koliko ljudi ima oko mene koji su shvatili i prihvatili moju zelju za borbom protiv svih onih stetnih i kobnih materija i hrane koje godinama jedemo i pijemo i sa cim se sve hranimo a da smo cak i svesni koliko je to stete nanelo na racun naseg zdravlja.Mislim da smo ipak negde, i postojimo, i netreba da nas zanima misljenje neke okoline koja tera obrnuto bicikl,samo da bi bili nesto posebno nego mi koji se borimo za zdrav i za nas koristan nacin sa oblikom tolerancije da mi svi treba da prihvatamo sve sto neko zeli i da postupa po svom ubedjenju a da najmanje politizira.
Mozda sam pomesao loncice u temi ali sam ipak napisao nesto sto znam i mogu iza toga stati i necu nikoga slusati ko mi pokusa prodati ono sto mi je narusilo zdravlje i sad kad znam i vidim ocima rezultate ovog novog prihvatanja i uzimanja zdrave za mene hrane na bazi biljaka voca i povrca sigurno necu dozvoliti da mi neki iz nekih interesa ili losih navika ometu moje prihvatanje i moju licnu borbu za licno sebe i egzistenciju dostojnu coveka bez mesanja i sugerisanje velike vecine koji nemaju snage da se oslobode i prihvate novo ili daleko staro ali zdravo i pravo za nas pa bilo to i nazvamo,,vegansko,, ili ,,pogansko ,bas me veliko ne zanima.
Ja znam svoje i radim po svom nahodjenju i samo onako kako je za mene najpovoljnije i najzdravije i nema vise ulica za nazad u torte,bureke,sunke,i slanine i ostale prehrambene proizvode koji me u propast vode.
Pozdravljam sve pristalice Marinine skole,a i nije samo Marinina skola
Ima nas mnogo vise nego so smo svesni
Ziveli mi na nas nacin a drugi neka jedu sta im prija
pozdrav
Siniša G.
10:30 08.03.2012.
Mi smo kao stado ovaca, koje razni čobani usmeravaju po utabanim njihovim putevima.
I takođe zastrašeni i obeshrabreni da slušamo svoje instinkte.. Ali to se menja.
sandra
08:32 09.03.2012.
Veliki problem nastaje kada "dobronamerne" potrebe drugih stavite na prvo mesto(sta drugi kaze, misli), pa se otudjite sami od sebe i svoje potrebe potcenite .Sirovo voce i povrce je jedina zdrava hrana za coveka i to zna svako ko je probao tako da se hrani. Nema potrebe da trazimo dobijanje odobravanja drugih ljudi za to i da se zbog toga osecamo nesigurno.Neka ti "dobronamerni" probaju tako da se hrane, pa nek onda daju komentare i lepe svoje etikete.
Topli i srdacni pozdravi, Marini i ostalim citaocima ovog teksta
Miroslava S
12:01 16.03.2012.
Osećam potrbu posle odlušanog videa i pročitanih komentara kažem i ja par reči.
PUNO POZDRAVA ZA ISTOMIŠLJENIKE.NA PRAVOM SMO PUTU,TAJ PUT NIJE UVEK LAK ZNA DA BUDE KRIVUDAV I MALO UZ BRDO MALO NIZ BRDO.ALI O TOM POTOM JA SE BORIM ILI BOLJE REĆI HVATAM U KOŠTAC SA NAVIKAMA.
ALI DAJEM PREDNOST ZDRAVOJ H R A N I, I skromno mislim da mi to malce po malce polazi za rukom.
sve najbolje.
Zoran
15:37 19.03.2012.
Vegetarijanac sam već pet godina, a ni do tada nisam bio neki izrazizi mesožder. Prelazak na biljnu hranu nije mi bilo stresno, niti sam ikada poželeo da zagrizem šniclu. Najgore mi je bilo stanje svesti okoline. Roditelji su bili posebno zabrinuti, a prijatelji su verovali da će me proći. Mislim da je ceo ovaj program odličan, ali da ga treba intenzivirati, u smislu da treba edukovati i decu i roditelje. Posle pet godina moje "gladi", mogu da kažem da sam izuzetno zadovoljan svojim zdravstvenim stanjem, a okolina je i dalje tupava.
Pozdrav, živi bili!
Ales
13:44 22.03.2012.
Samo da pogledas okolo sebe, koliko ljudi so bolesni, svaki dan covjek se puni sa slabom hranom. Nesto nije u redu sa tim, ljudi misle ako si bolesan kada imas 50 godina to je normalno. Stvari se polako spreminju na bolje ale treba vremena.
Marina - Great job doing this!
 
Ostavi komentar
*Ime

Želim da budem obavešten o novim komentarima putem email-a
Email